Divlji kesten potječe iz Perzije, a plodovi su nejestivi, no zbog svoje ljepote je omiljeno stablo u parkovima, koje dostiže i starost od 200 godina, a cvjetovi, kora i plodovi se koriste u narodnoj medicini.
Naraste do 20 metara s velikim prstenastim listovima koji se sastoje od većinom 7 listića klinastog oblika zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvatovi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Tobolac ploda je bodljikav zeleni omotač u kojem se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje s bijelom točkom.
Cvjeta u svibnju, a plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. Kora drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorka je okusa, a svi dijelovi divljeg kestena nisu neotrovni.
Zbog velikog udjela escina, saponina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, diuretičkog i protuupalnog djelovanja, osim u narodnoj medicini ekstrakt divljeg kestena koristi se sve više i u raznim kremama za liječenje vena i ravnanje bora. Spojevi masti, saponina, i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva, katara dišnih organa.